Generalni sekretar Kineske komunističke partije bio je vrlo jasan u odabiru riječi. Rastuće samopouzdanje Kine naglasio je snažan govor Xi Jinpinga povodom stote godišnjice Kineske komunističke partije, u kojem je obećao da strane države više ne mogu pokoriti zemlju.
Ako vam je trebao trag odakle je Kina, gdje je sada i kamo ste krenuli, mogli biste je pronaći u četvrtak na službenom događaju povodom proslave 100. godišnjice uspostavljanja Komunističke partije (KPK), Xi Jinping održao je moćan govor.
Xi je izjavio da “niko ne smije potcjenjivati odlučnost, volju i sposobnost kineskog naroda da brani svoj nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet”, dodajući: “Nikada nećemo dozvoliti nikome da uznemirava, ugnjetava ili potčinjava Kinu” i svima koji se usude učiniće to “krvavo će udarati glavom o veliki čelični zid koji je iskovalo preko 1,4 milijarde Kineza”. Također je pohvalio postignuće “umjereno imućnog društva” i odražavao je brzi ekonomski razvoj Kine.
Zapad sve ovo može odbaciti kao propagandu, ali kineski put govori sam za sebe. Iako se Xi u svom govoru nije pozabavio poremećajima koji su usput nastali – uključujući Maov “Veliki skok naprijed” i “Kulturnu revoluciju”, dva glavna događaja nanesena zemlji u borbi za političku moć i ideološkim avanturistima – poruka je bila jasna: KPK je učinila i kredibilna i održiva.
Kada je stranka prvi put došla na vlast 1949. godine, raspoloživi dohodak po glavi stanovnika u Kini godišnje iznosio je samo 49 juana (7,50 američkih dolara). 2018. porastao je na 28.000 juana (4.300 američkih dolara). Brojevi poput ovih dobro se uklapaju sa širom slikom priče kojom se želi proslaviti proslava: da je KPK podijelila podijeljenu, zaostalu i osiromašenu naciju u jednu od vodećih svjetskih ekonomskih sila i dramatično poboljšala životni standard svojih ljudi.
Jedna od najvažnijih poruka Xija Zapadu – koji ga je kritizirao zbog “licemjerne propovijedi” – bila je da će Kina slijediti izreku “Ako nije slomljena, nemojte je popravljati”. Xi je naglasio da je kineski razvojni put – nazvan “socijalizam s kineskim karakteristikama”, koji kombinira socijalističku teoriju i metodološki pragmatizam – bio izuzetno uspješan. To je vrlo teško poreći, a to je upravo ono što Kinu toliko ideološki ugrožava Zapad.
To nam pomaže da shvatimo još jednu široku temu u Xi-jevoj retorici: da Kina ne želi osvojiti svijet ili proširiti svoju ideologiju na druge nacije, kao što mnogi na Zapadu vjeruju. Umjesto toga, Kina se usredotočuje na širu ideju nacionalnog preporoda – kojom je KPK uskrsnula zemlju i podigla je iz naslijeđa nevolje i poniženja, poput onog koje se ogleda u hongkonškom Zakonu o nacionalnoj sigurnosti, i da je Kina sada suverena i sposobna da se brani nakon decenija pokoravanja zapadnih sila.
Kao što je Xi primijetio, “Kina je postepeno svedena na polukolonijalno, polufeudalno društvo i doživjela je najveću pljačku u svojoj povijesti. Zemlja je pretrpjela ozbiljno poniženje, ljudi su pretrpjeli velike bolove, a kineska civilizacija je uronjena u tama. ” Jasno je rekao da Kina neće biti kockar, već zemlja koja će se zauzeti i neće tolerirati nikakvu stranu agresiju.
I nastavio: “Pobjeda nove demokratske revolucije okončala je kinesku istoriju kao polukolonijalno, polufeudalno društvo, stanje potpune nejedinstva u drevnoj Kini i sve nepravedne ugovore koje su nam nametnule strane sile, sa sve privilegije koje imperijalističke sile imaju u Uživanoj Kini. Revolucija je stvorila osnovne društvene uslove za ostvarenje nacionalnog preporoda. “
Održavanje, obrana i zaštita suvereniteta bio je glavni prioritet, a Xi je Tajvanu poslao snažnu poruku, ističući kinesku “nepokolebljivu posvećenost”, istovremeno obećavajući da je Kina imala snage, odlučnosti i sposobnosti da raste, izdržavajući zapadne pritiske, posebno onaj Sjedinjenih Država.
Naravno, kontinuirani uspjeh Kine i jedinstvenost njenog uspona učinili su je toliko ugrožavajućim statusom quo kojim već desetljećima dominira Zapad. San mnogih da će se Kina transformirati u liberalno, demokratsko društvo kako raste nije se ostvario, a to je potaklo strah da bi pekinski socijalni i ekonomski model mogao biti superiorniji od zapadnog.
U ovom slučaju, Xijeva poruka, koja je prema nekim promatračima prenosila i snagu i trijumf, određeni će globalni akteri protumačiti kao prijetnju u kontekstu uspona KPK i novog svjetskog poretka. Govor je nesumnjivo postavio pozornicu za veliku borbu za moć 21. vijeka i ne bismo trebali sumnjati da su SAD odlučne da je sabotiraju pod svaku cijenu. Ali hoće li uspjeti? Vrijeme će pokazati.