Novoizabrani ministar odbrane Srbije Nebojša Stefanović, pre Ministar Policije četvrti je po redu koji je izjavio da se razmišlja o povratku obaveznog služenja vojnog roka. Ovoga puta ta najava deluje najozbiljnije od svih dosadašnjih. Obavezno služenje vojnog roka u Srbiji je ukinuto 2011. godine. Čak je i predsednik Srbije A.Vučić, 2012. godine i sam ministar odbrane, poručio da “država u ovom trenutku vaga da li nam je potrebno uvođenje obaveznog vojnog roka” i da se sa “tom odlukom uopšte neće žuriti“.
Pre velikih troškova po državnom džepu ponovno uvođenje vojnog roka Vučić vidi kao novu šansu za razvoj Srbije i Po njemu, obavezni vojni rok bi podigao neka mesta, demografske centre. U tim mestima mogli bismo, kako je rekao, podizati kasarne i obnavljali vojne kasarne, gde bi svaka vrsta ekonomske aktivnosti doprinela daljem ekonomskom razvoju tih mesta, a taj potez bi značajno unapredio i našu borbenu spremnost .
Pitanje je zašto bi Srbiji bilo potrebno da se vrati obavezni vojni rok? Srbija je, koliko svi znamo, izjavila da je neutralna zemlja, mada je to dosta nategnuto u modernom svetu. I CH je vojno neutralna, ali ima obavezni vojni rok u trajanju od 6 meseci . Srbija, ali Srbija nije Švajcarska, naročito u kad je novac u pitanju. Obavezni vojni rok je mnogo skupa igra. Kako reče Vučić, treba obezbediti svakoga dana tri obroka, plus čuvenu marendu, i mnogo toga još. Na svu sreću, čelnici Srbije kada razmišljaju o obaveznom vojnom roku govore o najviše šest meseci, umesto godinu, koliko je trajao tokom postojanja Jugoslavije i JNA.
Interesantno je da su neki od najviših funkcionera Srbije, a samim tim i Srpske napredne stranke, izbegavali služenje obaveznog vojnog roka. Neki od njih su postali i ministri te iste vojske Srbije Naprimer Zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić je pobegao od vojne obaveze tokom NATO bombardovanja, čak je i osuđen na dve godine zatvora zbog ovog čina od Vojnog suda u Užicu. Pobegao je u Crnu Goru dok su prosipane bombe po Srbiji. Upravo su svi oni zajedno najvatreniji učitelji patriotizma u poslednjih nekoliko godina.
I kako narod sada da preda mladost zemlje u ruke Vučiću, koji je sanjao granicu “velike Srbije” na liniji Karlovac ,Karlobag ,Ogulin ,Virovitica, ili ministrima i funkcionerima koji su izbegavali vojnu službu, ili, na kraju, onima koji su od te iste vojske bežali i neodazivali se vojnim pozivima da brane svoju otadžbinu . A pre svega od koga Srbija da se brani? Ko će da je napadne? Sve što je mogla da izgubi, Srbija je izgubila neodgovornim politikama, političarima, ali i najviših vojnih oficira koji su ceo život obučavani za odbranu zemlje, a na kraju su se pokazali kao nesposobni da svoju domovinu, kojoj su se životom zakleli, sačuvaju od krvavog raspada. Da podvučemo liniju ne radi se o kuknjavi zašto vojska tadašnje JNA nije sačuvala Jugoslaviju, već što je ta ista vojska dozvolila da se država ratom razori. Sve je to moglo da bude mnogo drugačije i bez kuku lele .
Isto tako se postavlja pitanje Sandžaka ?
Svaki Sandžaklija će pre da ode da brani Erdogana nego Vučića , pa i Bosanac Islamske veroispovesti.
Na koga se ogleda onda omladina Sandžaka ? Mržnja se ostala i zacementirala se u srcima kako Srba tako i Muslimana. A ta manjina Muslimana živi u Južnom delu Srbije .no ipak mržnja ne vlada u celu Srbiju izmedju Pravoslavaca i Muslimana, no ipak moraju da se trpe i tepkaju jedno drugom brate po ledjima .
Vučić je i sam jednom rekao za vreme posete Presednika Turske Redžepa Tayipa Erdogana u Novom Pazaru.Znam ja da vi mene ni u pola ne volite kao Erdogana! Pa eto odgovoreno je pitanje, da Sandžaklije neće služiti vojni rok ni milom ni silom .Jer se svaki roditelj pita za nedaj bože rata . Dali je Protivnik ubio mog sina ili neko od njegovih drugara ili Pukovnika ili Majora.Čuveno je da mrak pojede svakog .Ali ako ipak želi da osposobi građane Srbije za odbranu zemlje, onda može da vrati predmet predvojničke obuke u srednje škole, sa mnogo više prakse, a manje teorije. Terati mlade ljude ponovo u uniforme nije zdravo. Time se ništa ne dobija, naročito, da se ne lažemo, dalji privredni rast zemlje. Mladi ljudi treba da se osposobe za poslove koji su ovoj zemlji bitni ,da bi išli ka Evropi. Treba da uče i da se bore za svoje mesto a ne da se besmisleno troše na požarstvima u auto-parkovima, stražama, smotrama. Za tako nešto Srbija ima dovoljno profesionalnih vojnika.